trionfale

De Wiktionary

Italian[modifega]

Agetiv

trionfale m f (pl:trionfali)

  1. trionfal (NOL)

Sillabazzion

tri | on | fà | li

Parnonzia

sing: IPA: /trionˈfale/

pl: IPA: /trionˈfali/

Etimologia / Derivazzion

la gh'è nò l'etimologia; se te voeulet, tàcheghela


Riferiment

  • Ambrogio Maria Antonini (1996). Vocabolario Italiano Milanese. Libreria Milanese, pag. 455. ISBN 88-7955-083-7