trionfale
Italian[modifega]
Agetiv
trionfale m f (pl:trionfali)
Sillabazzion
- tri | on | fà | li
Parnonzia
sing: IPA: /trionˈfale/
pl: IPA: /trionˈfali/
Etimologia / Derivazzion
la gh'è nò l'etimologia; se te voeulet, tàcheghela
Riferiment
- Ambrogio Maria Antonini (1996). Vocabolario Italiano Milanese. Libreria Milanese, pag. 455. ISBN 88-7955-083-7